srijeda, 11. listopada 2017.

O bakama./ On grandmas.

Ako sretneš moju baku,
negdje samu na sokaku,
ti joj priđi srca laka,
kao da je tvoja baka.

Pomozi joj, mali druže,
jer je noge slabo služe,
a i oči teško vide,
pa mi baka slabo ide.

Prepoznat ćeš moju baku,
i po hodu i koraku,
i po bijeloj sijedoj kosi,
i po štapu što ga nosi.
Kroz roj kola i auta,
prevedi je preko puta,
da u vrevi bučnog grada,
moja baka ne nastrada.

A kad baka dođe kući,
sretno će joj srce tući,
o tebi će, sva u sreći,
mnogo lijepa meni reći.


Ratko Zvrko, Moja Baka


Naišla sam na ovu pjesmicu neki dan na Facebooku, i poznata mi je iz djetinjstva, draga i lako pamtljiva. Sad sam ju pročitala i gledam ja kako Ratko opisuje baku i mislim si
Moj Ratko, kako su se vremena promijenila. Tvoja baka je tad vjerovatno imala manje godina nego prosječna baka danas, a strpao si ju u kategoriju sijede, nagluhe, poluslijepe žene koja se boji gradskog prometa.

Zanimljivo je kako ispada da je jedina uloga ženi koja je dobila unuke, ta da bude dobra i zbunjena.

Nadam se da se svijet ipak mijenja, i da nisu sve bake starice.
Ako se slučajno pitate otkuda sve ovo, događanja oko mene, u bližem i daljem svijetu, navode me na promišljanja o položaju žena u ovom društvu, i u ovoj državi.







Recently I came upon and old child poem, on granma.
It is a lovely poem, the author describes her grandmother as an old but lovely old woman, with silver hair and a stick she carries. She walks slowly and doesn't see quit well, and needs help when crossing the street.
The author asks the reader to help his grandma if he or she sees her.

I was thinking how times have changed and how this old lady probably had less years then the average grandma today, and how older women a few decades ago were only considered as grandmothers, as if all other parts of their lives have disappeared.
I hope this world is changing, and today not all older women are only grannies.

And in case you're wondering how I came up to this topic: I'm looking at the world and all things that are happening to women around the globe.

3 komentara :

  1. To si dobro rekla da danas bake ne izgledaju kao nekad. Moja mama postala je baka sa 42 godine, 6 mj. nakon što je četvrti put postala mama. Iako ima unuka od 20 godina, nikako je ne mogu doživjeti kao baku (sad već ima 7 unuka). Možda zato jer je moja baka baš bila baka iz Ratkove pjesmice :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Meni je zanimljivo kako se sve promijenilo. Ne samo da ljudi duže žive, nego se napokon mijenja lsika koju društvo ima o određenim skupinama. Nisu sve bake sijede, dobre starice koje sjede doma i čekaju unuke (ni djdedovi, naravno), no najbitnije (meni) je to kako masu toga tek osviještavam. Nisam ni svjesna koliko je slika u podsvijesti još od djetinjstva, i jednostavno očekuješ da su neke stvari baš takve.
      Ova tvoja priča je baš zanimljiva. Preklapanje generacija. Sigurno je veselo kad se svi skupite :)

      Izbriši
    2. Da i ja isto :) Igrom sudbine nećak od rođenja živi s mojim roditeljima (njegovim djedom i bakom) i zajedno je s mojim bratom je išao u razred kroz cijelu osnovnu školu. Njegova mama (moja sestra) nije baš bila prisutna i nekako je nestala iz te priče kad je on imao 10 godina (da skratim priču)pa su oni zato odgajani praktički kao braća, s time da su naravno znali tko je kome roditelj. Ja sam 12 god starija od njih pa isto ne radim neku razliku brat ili nećak, obojici sam mijenjala pelene i s njima odrasla :D

      Izbriši

}, 10);